Zašto učiti srcem, slobodno osjećati i izražavati sve osjećaje?

Odrasli često kažu kako bi voljeli da njihova djeca budu sretna. Lijepa želja, ali kako je ostvariti?

Učenje srcem uči djecu o sreći, ali jednako su nam važni i strah, ljutnja i tuga.

Nemoguće je da dijete bez svih tih različitih i ponekad neugodnih osjećaja upozna sebe, svoje potrebe i želje, postavi zdrave granice u odnosu na druge, zna što voli, a što ne, nauči dobro komunicirati s okolinom, razvije svoju samostalnost, samopoštovanje, toleranciju i empatiju. Kada dijete nauči prepoznati i izraziti svoje osjećaje, nauči “što mu osjećaji govore” i upravlja njima bez da ih negira ili potiskuje – ono je autentično, onakvo kakvo istinski jest, može to pokazati okolini i tražiti od nje ono što mu treba.

Mi u Učenju srcem vjerujemo u snagu i hrabrost doživljavanja i izražavanja SVIH osjećaja.

Vjerujemo da se snaga i hrabrost nalaze i u osmijehu kada smo sretni i u suzama kada smo tužni ili uplašeni.

Vjerujemo da je SRETNO dijete ono kojem je dopušteno i koje ima podršku osjećati SVE OSJEĆAJE te uči o njima i sebi.

Kada učimo srcem, učimo prepoznati i izraziti osjećaje, ali učimo i:

da su svi osjećaji u redu
da nas osjećaji motiviraju na promjenu i rast
da su osjećaji naša unutarnja snaga
da su osjećaji naš “jezik” u nama samima
da su osjećaji povezani s našim mislima i ponašanjem
da su osjećaji prolazni i mijenjaju se
da nikada nije prerano ni prekasno za učenje o osjećajima.

Ako su osjećaji nešto sasvim prirodno, zašto je djeci potrebno učenje o osjećajima?

U prošlosti su djeca imala više spontanih i svakodnevnih prilika za razvijanje svojih emocionalnih i socijalnih vještina, mnogo više su se kretala i bila manje opterećena školskim i izvanškolskim obvezama. Više su boravila vani, družila se s vršnjacima u slobodnoj igri, provodila više vremena s roditeljima, bakama i djedovima.

Danas se život promijenio i sve je manje spontanih prilika u kojima dijete može razvijati emocionalnu i socijalnu komunikaciju pa je postalo važno omogućiti djeci planirano i strukturirano učenje o osjećajima.

Takvim socijalno-emocionalnim učenjem i odgojnim postupcima može se utjecati na razvoj socioemocionalnih kompetencija koje su važne za uspjeh u poslu, obiteljskom životu i društvu, kao i za osjećaj zadovoljstva cjelokupnim životom.

Učenje srcem kao oblik prevencije emocionalnih poteškoća

Ne znamo kakav će biti svijet koji ostavljamo djeci, ne znamo koji ih sve izazovi čekaju u budućnosti i na mnoge okolnosti koje će djecu pratiti kroz život nećemo moći utjecati.

Posljednjih godina dolazi i do povećanog emocionalnog pritiska koji dovodi do razvoja sve većeg broja različitih emocionalnih teškoća kod djece svih dobnih skupina (poput tjeskobe, depresije, smetnji u ponašanju, neuspjeha u školi i psihosomatskih smetnji).

Zato je važno da uz sva akademska znanja potičemo kod djece i razvoj socioemocionalnih vještina koje imaju veliki utjecaj na emocionalno pa i fizičko zdravlje.

Razvojem tih vještina potičemo razvoj psiholoških zaštitnih mehanizama djeteta koji će mu omogućiti dobru prilagodbu kada se u životu susretne s nepovoljnim životnim okolnostima ili teškoćama.

U današnje vrijeme u kojem se osjećaje ne voli, ignorira ih se i smatra ih se slabostima, u potrošačkom i kompetitivnom društvu pretjerane usmjerenosti na sebe i materijalno, Učenje srcem naglašava važnost emocionalnog zdravlja djece te kroz programe socijalno-emocionalnog učenja djeluje PREVENTIVNO i naglašava da je – učenje o osjećajima put prema emocionalnom zdravlju.