Što je učenje srcem i kako se uči o osjećajima

Učenje srcem je Centar za učenje o osjećajima – za djecu, adolescente i roditelje.

Kada i kako započeti poticanje emocionalnog razvoja djece?

Svi se rađamo s osjećajima pa poticanje dječjeg emocionalnog razvoja može započeti od najranije dobi.
Dijete u dobi od tri mjeseca reagira na ton kojim mu se obraćamo, a sa sedam mjeseci izražava i prepoznaje sve četiri osnovne emocije (sreću, tugu, ljutnju, strah). U dobi od devet mjeseci dijete svoje emocionalne doživljaje i reakcije usklađuje s majčinim emocijama.

Od najranije dobi dijete učenjem po modelu oponaša način i intenzitet emocionalnog izražavanja osoba u svojoj okolini te tako počinje samoregulacija emocija (upravljanje vlastitim emocijama).

Kako će dijete izražavati svoje osjećaje ovisi o tome kako bitni odrasli u njegovoj okolini reagiraju na njegovo izražavanje osjećaja. Važno je da odrasli vide i prihvate sve djetetove osjećaje, kakvi god oni bili te da nauče dijete kako izraziti osjećaje na prihvatljive načine.

Ako bitni odrasli u djetetovoj okolini ne smatraju djetetove osjećaje važnima, jako su zabrinuti zbog njih ili dijete ne uče prepoznati i izraziti osjećaje, ono ih može naučiti potiskivati ili skrivati. Potiskivanjem osjećaja dijete zadržava nakupljene napetosti u tijelu i može početi izražavati osjećaje na nekontrolirani (agresivan) načini ili pak kroz tjelesne tegobe te razviti psihosomatske poremećaje (kao što su bolovi u trbuhu, bolovi oko srca, glavobolje).

Djeca u svakodnevnim životnim situacijama, kroz različite socijalne interakcije i komunikaciju, učenjem po modelu i na osnovu povratnih informacija okoline uče o osjećajima.
Od šeste godine djeca su na stupnju spoznajnog, govornog i emocionalnog razvoja na kojem mogu početi i strukturirano i sustavno učiti o osjećajima te se od te dobi mogu uključiti u naše programe Učenje srcem koji su individualizirani i prilagođeni potrebama i emocionalnom razvoju svakog djeteta.

Karakteristike emocionalne edukacije djece

U emocionalnoj edukaciji treba voditi brigu o tome da se emocije djeteta razlikuju od emocija odraslih.

Dijete još nije potpuno usvojilo emocionalnu samoregulaciju, emocije su mu kratkotrajne, intenzivne i spontane, a u emocionalnom izražavanju dijete je najčešće neposredno i otvoreno. Također u području emocionalnog razvoja postoje velike razlike među djecom iste dobi zbog razlika u pobudljivosti njihova živčanog sustava, temperamentu i brzini sazrijevanja.

Upravo zato važno je prilikom planiranja i provedbe programa socijalno emocionalnog učenja voditi računa o dobi djeteta, ali i o njegovim razvojnim potrebama, njegovom temperamentu, osobinama ličnosti, interesima i potencijalima.

Što se uči u programima Učenje srcem?

Učenje srcem sastoji se od niza strukturiranih i individualiziranih programa i postupaka kojima se potiče razvoj emocionalnih i socijalnih vještina djece i adolescenata kroz učenje:

• prepoznavanja i imenovanja svojih osjećaja (započinje se s četiri osnovna osjećaja:sreća, tuga, ljutnja, strah, a zatim se s obzirom na dob djeteta broj osjećaja povećava)
• prihvatljivih načina izražavanja osjećaja (verbalnih i neverbalnih)
• značenja i poruke osjećaja (tzv. naš osobni “jezik osjećaja”)
• prepoznavanja i razumijevanja emocija drugih ljudi
• važnosti emocionalne komunikacije
• asertivnog zauzimanja za sebe “ja porukama”
• povezanosti emocija i tjelesnih reakcija
• povezanosti misli-emocija-ponašanja
• tehnika opuštanja
• socijalnih vještina (aktivno slušanje, suradničko ponašanje, prihvaćanje poraza/neuspjeha, prihvaćanje posljedica svojih ponašanja, znati potražiti pomoć, komunikacijske vještine s vršnjacima i dr.)
• samoregulacije (upravljanje emocijama)
• važnosti emocionalnog zdravlja i brige o sebi i dr.

Kome su namijenjeni programi Učenje srcem?

DJECI I MLADIMA (od 6. do 18. godine)

Kako bi se poticao zdrav socioemocionalni razvoj djece i prevenirao razvoj emocionalnih poteškoća bitno je da djeca kroz programe socijalno emocionalnog učenja usvajaju znanja, vještine, alate i tehnike iz područja socioemocionalnih kompetencija.
Djeca se rađaju sa sposobnosti emocionalnog doživljavanja, no ukoliko ih se ne uči kako prepoznati i izraziti emocije, oni će ih naučiti potiskivati i negirati te će se povećati vjerojatnost razvoja različitih emocionalnih problema (anksioznosti, depresije, psihosomatskih problema i dr.).

Također, djeci predškolske dobi, školske dobi i adolescentima se kroz strukturirane programe i postupke može pomoći u osnaživanju njihovih emocionalnih kapaciteta i omogućiti im da što prije uspostave ravnotežu ukoliko se pojavi neki rizik ili naznaka poteškoća, uvjetovane npr.

• stresom,
• lošim navikama,
• razvojnom fazom,
• teškoćama prilagodbe,
• nepovoljnim okolnostima raznih vrsta te
• traumatskim iskustvima.

Ovi programi, kod djece svih dobnih skupina, imaju preventivnu ulogu i cilj im je kod djece razvijati psihološke zaštitne mehanizme i njihovu psihološku otpornost.

Kako se provode programi Učenje srcem?

Programi socijalno emocionalnog učenja djece i mladih provode se kroz:
• individualni rad – u kojima dijete kroz individualni rad, u skladu sa svojim razvojnim potrebama i temperamentom, usvaja znanja i vještine kojima se potiče socioemocionalni razvoj.
• grupne radionice poticanja razvoja emocionalnih i socijalnih vještina (min 4 max 6 djece) – kroz zajedničke/grupne aktivnosti, međusobnu interakciju, podršku i suradnju te uz različite i dinamične tehnike i postupke potiče se razvoj komunikacijskih vještina, emocionalnih i socijalnih vještina te asertivne komunikacije. Skupine se formiraju prema kronološkoj dobi djece ili mladih te na osnovi njihovih potreba i ciljeva koje se žele postići uključivanjem u program socijalno emocionalnog učenja.

Kroz inicijalni razgovor i savjetovanje roditelja dobivaju se podaci o djetetu, o obiteljskoj dinamici te se zajednički s roditeljima definiraju ciljevi programa socijalno emocionalnog učenja u koje će dijete biti uključeno.
Suradnja s roditeljima i njihova uključenost u procese poticanja socioemocionalnog razvoja djeteta je od neizmjernog značaja pa kroz savjetovanje, roditelji dobivaju uvid u postupke, tehnike i vještine kojima mogu pomoći i biti podrška svom djetetu koje uči o osjećajima i sebi.

U provedbi programa Učenje srcem koristimo se verbalnim, neverbalnim te raznim kreativnim tehnikama i postupcima.
Razgovor i likovno izražavanje najčešće su korištene tehnike u našem radu, ali s obzirom na razvojne potrebe djeteta i njegove interese vrlo često zajednički s djetetom ulazimo u kreativni svijet učenja i izražavanja osjećaja: pokretom, dramskim izričajem, glazbom i plesom.

Niti u jednom od načina učenja o osjećajima nikada nema točnih i pogrešnih odgovora pa je djeci i mladima u provedbi svih programa osigurana sloboda svih emocionalnih doživljaja te se kontinuirano naglašava međusobno poštovanje i uvažavanje različitosti.
Nakon završenih programa socijalno emocionalnog učenja potrebno je djecu i mlade motivirati da se naučenim koriste u svakodnevnom životu te da praktičnim iskustvom i povratnim informacijama iz okoline i nadalje uvježbavaju i unapređuju svoje socioemocionalne kompetencije.