Koliko dugo traje period prilagodbe na vrtić?
Polazak u vrtić velika je životna promjena za dijete i roditelje. Mnoga djeca se tada po prvi put odvajaju od roditelja i iz poznate i sigurne okoline dolaze u novu i nepoznatu situaciju, novi prostor, među nepoznate ljude i veći broj djece.
Kako bi dijete prihvatilo i prilagodilo se novim životnim uvjetima, prostoru, novim osobama te drugačijem dnevnom ritmu potrebno mu je određeno vrijeme – tzv. vrijeme prilagodbe na vrtić.
Djeca tijekom tog perioda prilagodbe razvijaju i povjerenje i emocionalnu povezanost s odgojiteljima, a strah koji se javlja prilikom odvajanja od roditelja s vremenom se smanjuje jer dijete ima iskustvo da iako se svakodnevno odvaja od roditelja, oni uvijek dolaze po njega.
S obzirom na veliki broj procesa koji se događaju u tom periodu ne postoji jednoznačan odgovor na ovo pitanje. Duljina trajanja prilagodbe na vrtić ovisi o dobi djeteta (jer djeca različite dobi razlikuju se po stupnju spoznajnog, govornog i emocionalnog razvoja te po stupnju izraženosti straha od odvajanja), o njegovom temperamentu (posebno dimenziji prilagodbe na promjene), o ranijim iskustvima, razvijenom odnosu privrženosti s roditeljima ili skrbnicima i dr.
Iako se primarno radi o prilagodbi djeteta na vrtić, nemojmo zaboraviti i odrasle – roditelje i odgojitelje koji također prolaze kroz ovaj proces, upoznaju se i razvijaju odnos međusobnog povjerenja i suradnje.
Kako ne postoje dva ista djeteta, tako ne postoje ni dvije iste prilagodbe na vrtić. Ritam i brzina prilagodbe različiti su za svako dijete pa se neka djeca prilagode kroz nekoliko tjedana, a neka za taj proces trebaju i nekoliko mjeseci.
Bitno je stoga ne uspoređivati reakcije i ponašanja djece u procesu prilagodbe, nego svako dijete vidjeti kao posebno i jedinstveno te prihvatiti njegove reakcije, potrebe i tempo prilagodbe.
Djetetu govorim da ga u vrtiću čekaju prijatelji, ali ne čini mi se da ga to veseli?
Djetetu o vrtiću uvijek treba govoriti u pozitivnom tonu, ali ponovno je važno imati na umu da su djeca različite dobi na različitom stupnju razvoja s različitim razvojnim zadacima, razvojnim potrebama i interesima.
Djetetu do tri godine najvažnija je odrasla osoba (osjećaj sigurnosti, stabilnosti i emocionalna povezanost) pa je njemu važno ponavljati kako ga u vrtiću čekaju njegovi odgojitelji (koji će se s njim igrati, s kojima će pjevati i sl.). Djetetu od četiri godine možete reći da u vrtiću ima različitih zanimljivih igračaka i da će se moći igrati različitih igara. Djeca od pet i šest godina su na takvom stupnju razvoja na kojem im postaju važni vršnjaci pa ukoliko vaše dijete kreće u vrtić u ovoj dobi za njega je ovakva motivirajuća rečenica za odlazak u vrtić primjerena.
Čini mi se da u periodu prilagodbe roditelji u skupini s djecom borave prekratko?
Roditelji borave s djetetom u skupini kako bi dijete imalo priliku u prisustvu roditelja istražiti prostor i upoznati se s odgojiteljima, no proces prilagodbe započinje kada se roditelj pozdravi s djetetom i napusti skupinu.
Poželjno je da boravak roditelja u odgojnoj skupini s djetetom bude vremenski ograničen i u skladu s preporukom odgojitelja, kako se dijete ne bi naviknulo na boravak u vrtiću samo uz prisustvo roditelja. Osim toga, dulji boravak roditelja jednog djeteta u odgojnoj skupini otežava prilagodbu ostale djece te utječe na dinamiku i procese u skupini.
Odgojitelji i stručni tim vrtića imaju stručna znanja i dugogodišnje iskustvo na temelju kojih su donijeli smjernice i pravila o tijeku procesa prilagodbe. Ukoliko imate bilo kakvih pitanja o razlozima određenih uputa ili pravila svakako im se obratite jer ćete sigurno dobiti sve odgovore i pojašnjenja, a kroz takvu komunikaciju ujedno ćete izgrađivati odnos međusobnog povjerenja i suradnje.
Kako se pozdraviti s djetetom prilikom odlaska iz vrtića?
Rastanci s djetetom trebaju biti kratki. Zagrlite dijete, poljubite, pozdravite ga, ponovite mu da ćete doći po njega i koliko god je to moguće mirno otiđite.
Nikada nemojte otići da ne pozdravite dijete jer se npr. zaigralo. Uvijek je bolje da se dijete i rastuži kada ga pozdravljamo, nego da se osjeti napuštenim i izgubi povjerenje u nas kada samo bez pozdrava nestanemo.
Plaču li sva djeca u procesu prilagodbe?
Djeca tijekom prilagodbe mogu doživljavati strah, tugu i ljutnju, a intenzitet tih emocionalnih doživljaja ovisit će o njihovom temperamentu, pobudljivosti živčanog sustava te stupnju emocionalnog, spoznajnog i govornog razvoja.
Važno je da dijete tijekom prilagodbe ima slobodu i našu podršku spontano pokazati i izraziti sve svoje osjećaje.
Plakanje je normalan i očekivan način na koji djeca izražavaju svoju tugu i strah i umanjuju nakupljene tenzije u tijelu.
Većina djece će, kada doživljavaju intenzivne emocije u procesu prilagodbe, plakati i koliko god nama odraslima bilo teško vidjeti dijete kako plače, ne zaboravimo da je to normalan i dobar način kojim dijete izražava svoje osjećaje, komunicira s okolinom i traži utjehu.
Djetetu je važno da prihvatimo njegove osjećaje, pokažemo mu da ga razumijemo, ponovimo da je uredu plakati kada smo tužni i da će nam suze pomoći da se osjećamo bolje.
Neka djeca su po svom temperamentu emocionalno zatvorenija, a neka su zbog reakcija okoline na njihovo izražavanje osjećaja naučila potiskivati svoje osjećaje pa takva djeca i u procesu prilagodbe vjerojatno neće plakati. Ipak po njihovoj posturi, zatvorenosti, odbijanju komunikacije može se prepoznati da doživljavaju intenzivne emocije te im je također potrebno pružiti primjerenu podršku i utjehu.
U procesu prilagodbe neka djeca tražit će utjehu tako da će stalno biti u blizini odgojitelja te će tražiti fizički dodir (zagrljaje, da ih se nosi i sl.), dok će neka djeca odbijati svaki fizički kontakt s odgojiteljima dok se s njima emocionalno ne povežu.
Ljutnja je također česta emocija koju djeca doživljavaju u procesu prilagodbe, a često se može javiti i u trenutku kada roditelj dođe po dijete u vrtić pa dijete svoje nezadovoljstvo i frustracije izrazi kroz protest i ljutnju prema njemu.
Proces prilagodbe je razdoblje u kojem i djeca i roditelji doživljavaju veliki broj intenzivnih emocija i iako je to vrlo zahtjevan period ujedno može biti i prilika u kojoj i dijete i roditelji uče o tome što su osjećaji, kako ih prepoznati, što nam “govore” i kako ih primjereno izraziti.
Pamtim priču jedne mame o tome što joj je pomoglo nakon što bi se pozdravila sa svojim djetetom u jaslicama i bila preplavljena i njegovim i svojim osjećajima – zastala bi na trenutak pored starijih skupina u kojima su se djeca igrala i zabavljala i rekla si da gleda u budućnost koja čeka i njeno dijete čim prođe period prilagodbe. I tako je i bilo.
Koji prijelazni objekt djetetu ponijeti u vrtić?
Djetetu treba omogućiti da u vrtić ponese neku svoju omiljenu igračku ili predmet (tzv. prijelazni objekt) koji će mu pružiti utjehu i olakšati mu period prilagodbe.
Neka djeca nemaju omiljenu igračku ili predmet pa mu možete vi odabrati nešto što će nositi u vrtić i možda će mu u periodu prilagodbe ta igračka postati omiljena. Važno je da ta igračka ne bude prevelika i bilo bi dobro da je mekana (a ne npr. ogromni plastični kamion) kako bi djetetu bila od pomoći kada mu zatreba utjeha.
Neka djeca jednostavno nemaju prijelazni objekt, a neka će svoju najdražu igračku u vrtić donositi i nekoliko sljedećih godina.
Zašto moje dijete manje spava od kada je započeo proces prilagodbe?
Period prilagodbe vrlo je zahtjevan period za svako dijete pa ga mogu pratiti različite reakcije: odbijanje hrane, promjene u ritmu spavanja, promjene u ponašanju poput plačljivosti, nemira ili povlačenja u sebe, regresija (vraćanje nekih navika i ponašanja koje je dijete preraslo), pojačana vezanost za roditelje kroz koju dijete traži dodatnu sigurnost i utjehu i dr.
Sva ta ponašanja su normalna i očekivana i ono što je najvažnije – ona su prolazna.
Bitno je pratiti sve te reakcije, imati strpljenja, biti podrška djetetu, kontinuirano razmijenjivati informacije s odgojiteljima i stručnim timom vrtića te znati da će takve reakcije proći.
Što još mogu učiniti doma da djetetu olakšam ovaj period?
Posvetite svom djetetu dodatno vrijeme prije i poslije odvajanja. Dijete sada treba vašu dodatnu pažnju, vrijeme, podršku i razumijevanje.
Što više boravka na zraku i razne motoričke aktivnosti omogućit će djetetu otpuštanje nakupljenih tenzija i frustracija, a slobodna igra je djetetu uvijek najbolji “lijek”.
Zajednički pjevajte, crtajte, kuhajte, plešite, igrajte se plastelinom, čitajte i radite sve ono što vas opušta i veseli.
A ako bih trebala navesti savjet u jednoj riječi bila bi to – strpljivost.
Kako ću znati da se moje dijete prilagodilo na vrtić?
U ovoj procjeni najviše će vam pomoći odgojitelji i stručni tim vrtića. Naime, dijete može doživljavati tugu kod dolaska u vrtić i plakati prilikom odvajanja, ali vrlo brzo nakon vašeg odlaska može se smiriti i uključiti u igru s vršnjacima (što vi ne možete vidjeti).
Ukoliko se dijete povezalo s odgojiteljima, usvojilo vrtićki dnevni ritam, slobodno istražuje prostor, ponuđene materijale i igračke za igru, jede i spava u vrtiću – može se zaključiti da je proces prilagodbe završio.
